OPREZ: čuvajte se borovog prelca!

Sigurno ste nekada vidjeli bijela paučinasta gnijezda u borovima, niti ne razmišljajući kako se u njima krije nešto opasno.

Gnijezdo borovog prelca
Gnijezdo borovog prelca

Za njih je odgovoran leptir štetočina, koji u razvojnoj fazi gusjenice jede borove iglice i na taj način oduzima boru lišće neophodno za život. Ovo se obično događa od veljače do svibnja, iako ponekad zbog blage zime izlaze i ranije. Treba ih shvatiti izrazito ozbiljno, jer samo jedna ženka polegne čak 150-300 jaja, a nakon mjesec dana kada se gusjenice izlegnu, počnu sa proljetnim hranjenjem, često uzrokujući masovno odumiranje borove šume.

Borov prelac ili povorkaš (također zvan i borov četnjak) je dobio ime po karakterističnom kretanju u kolonama, koje mogu biti duge i nekoliko metara.

Kolona gusjenica borovog prelca
Kolona gusjenica borovog prelca

Gusjenice su smeđe boje, obično dužine 2,5 do 4 cm. Iako izgledaju simpatično dok tako gmize u “vlakiću”, jako su opasne po ljude i životinje te predstavljaju ozbiljan javnozdravstveni problem.

Gusjenice su prekrivene tisućama dlačica koje sadrže toksin koji izaziva jake lokalne reakcije, a ostaje aktivan čak i u dlačicama mrtvih gusjenica!

Borov prelac izbliza
Borov prelac izbliza

Simptomi trovanja u pasa su lokalni edem (oteklina), crvenilo, strahoviti svrbež, pojačano lučenje sline, povraćanje, a u težim slučajevima i nekroza (odumiranje tkiva) dijela jezika ili njuške. Nekrotizirani dio jezika nakon nekoliko dana otpadne; pas otežano jede i pije, a iz usta će se još dugo širiti neugodan miris. Gutanje 3-4 gusjenice može izazvati čak i smrt u srednje velikih pasa. Toksin je toliko otrovan da se može i sekundarno prenijeti na vlasnika i veterinara, odnosno bilo koju osobu u dodiru sa životinjom, izazivajući crvenilo, osip i svrbež, a u težim slučajevima edem glasnica, otežano disanje pa čak i anafilaktički šok.

Jezik psa nakon nekroze uzrokovane trovanjem borovim prelcom
Akira nakon nekroze jezika

Jasno, sve ovo ćete teško objasniti svom prirodno znatiželjnom ljubimcu pa vam savjetujemo da u ovo proljetno vrijeme izbjegavate šetnje borovim šumama ili barem budete posebno oprezni gdje psi guraju njuškicu. Ako se susretnete s kolonom gusjenica, zaobiđite ih u što širem luku, a ako nemate izbora, podignite ljubimca i prenesite ga preko. Kada dođete kući, za svaki slučaj obrišite psu šape. U slučaju da je stao na gusjenice ili njihove odbačene dlačice, neugodan osjećaj na šapama će pokušati ublažiti lizanjem, a onda će se iritacija proširiti i na jezik. Ako se pak dogodi da je pas pokušao ponjušiti ili pojesti gusjenicu pa se počne mahnito češati po njuškici, HITNO ga odvedite veterinaru! Vjerojatno će dobiti antihistaminsku i kortikosteroidnu terapiju. Veterinar nam je rekao da bi prva pomoć moglo biti i ispiranje slanom vodom, jer je liječio psa koji se nakon susreta s prelcom zaletio u more i počeo piti, a kasnije nije dobio nekrozu.

U svakom slučaju, uživajte u proljetnim šetnjama sa svojim omiljenim dlakavcima, ali držite oči širom otvorene!